Delegacije Grada Vršca, SUBNOR i Udruženja Ratnih vojnih invalida, vojnih penzionera i ratnih i mirnodopskih vojnih invalida, priredili su danas Čas istorije, sećanje na 78 dana zločina, kod spomenika Lala, posvećenom Vrščanima stradalim u odbrani ustavnog poretka 90-tih godina prošlog veka.
Položeni su venci i služen je Parastos. Prisustvovali su i članovi porodica poginulih, predstavnici Vojske Srbije, MUP Srbije, omladina SNS. Minutom ćutanja odata je pošta svim poginulim u NATO bombardovanju.

Uzvišenom činu sećanja doprineo je i Mevludin Plančić, predsednik Udruženja, koji je i sam učesnik odbrane i porodica postradalih Vrščana, kao i Milovan Vujičić, predsednik Skupštine grada Vršca. Vujičić je, kratkom i snažnom porukom, pozvao je na odbranu slobode i odavanje dužne pažnje i trajnog sećanja na Vrščane i sve žrtve NATO zločina: Nepokoran je narod Srbije!
„Naša je obaveza da, sledećom prilikom, ovde budu đaci vršačkih škola, kako bismo imali kome da prenesemo istinu o borbi za slobodu, da naučimo našu decu da vole svoju otadžbinu i da je brane, jer drugu nemamo“, rekao je Vujičić za naš portal.
Dragoljub Đorđević, predsednik SUBNOR Grada Vršac, podsetio je prisutne na 24. mart 1999. godine, kao i na 27. mart 1941. godine, datume koji nas obavezuju na pamćenje. Napad su izvršili isti oni , koji su napali Srbiju i 1914. godine. Samo su menjale generacije agresora, usavršavala sredstva i oruđa za ubijanje.

Spomenik „Lala“ podignut je u znak sećanja na hrabre borce koji su u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu i Metohiji položili živote za svoju domovinu i svoj narod: Balan Savicu (1961–1993), Balog Atilu (1968–1999), Vasiljević Srboslava Gadafija (1962–1999), Erdei Petra (1964–1991), Kirhner Željka Kikija (1970–1999), Matić Predraga Pecu (1961–1992), Milosavljević Milana Crnog (1962–1992), Popov Slavomira (1966–1991), Stanković Novicu Noleta (1959–1999) i Helberga Bobana (1964–1991).
Porodice i prijatelji poginulih zapisali su na spomeniku:
„Da li vam se nekad dogodilo da, živeći u brižnoj sadašnjosti, zasluženo očekujući blaženu sutrašnjicu, neko vas u trenutku izbaci iz tog toka, prekine vam svagdašnjicu, oduzme sutrašnjicu, a ostavi vam beznanje i pitanje zašto?“.













