U školi sam počeo da radim sa statusom pripravnika na određeno vreme. Prema važećem Zakonu o radu status pripravnika može trajati najviše godinu dana i ukoliko nastaviš da radiš preko tog roka, automatski stičeš status zaposlenog na neodređeno vreme, za koji je direktor dužan da napiše adekvatno rešenje, piše u ličnoj ispovesti Svetislav Pušonjić, daleke 2015. godine.
Njegovu priču, koja je neverovatno obimna i prepuna činjenica, bitnih da se sagleda način „stolovanja“ Gorana Cvijovića, Sonje Božić i drugih Cvijovićevih „kadrova“ nad Vazduhoplovnom akademijom kao ličnom imovinom, prenosićemo Vam kroz 17 nastavaka. Ovo je 6. deo.

Međutim, nakon godinu dana rada, moj status se nije promenio niti sam bilo kakvo rešenje dobio. Goran Cvijović mi je rekao da ću ga dobiti tek kada položim stručni ispit.
– Stručni nije uslov da budeš zaposlen na neodređeno – rekao mi je isti kolega iz kafane – ali nemaš kome da se žališ. Faktički, ti si i dalje “pripravnik“, namerno te i drže na ledu dok se ne uvere da im odgovaraš. Ili kako oni vole da kažu, da si “kooperativan“. Sa početkom nove školske godine, “procesi tranzicije“ su zakucali i na vrata “Petra Drapšina“. Osamdeset godina stara tehnička škola našla se na udaru nove svetske ideologije. Goran Cvijović je pokrenuo čitavu seriju akcija za postepeno ukidanje starih mašinskih smerova, zadržavši dva vazduhoplovna i oslobađajući prostor za još dva nova, kada to odobri Ministarstvo prosvete.
Na nastavničkim većima je govorio da u novonastalim okolnostima škola ima budućnost samo ukoliko se preorijentiše na obuku avio-mehaničara i drugog kadra za avio-saobraćaj. “Drapšin“ je uskoro preimenovan u “Vazduhoplovno-tehničku školu“ (par godina kasnije – “Vazduhoplovnu akademiju“). Po školi se počeše motati stručnjaci iz JAT-a i razne komisije, zaređaše i predavanja za profesore na kojima smo slušali gnjavaže o ISO-standardima i novim “evropskim konvencijama“ u oblasti vazduhoplovstva.
Goran Cvijović je uspešno izmamljivao novac od opštine, ministarstva, nekih evropskih fondova, započevši renoviranje zgrade, koja je dobila novu fasadu, parket, besprekorno uređene učionice. Jednu od učionica je finansirala vlada Norveške, a na ulazu u školu postavljena je i tabla sa zvezdicama Evropske Unije. Svi smo dobili čipovane kartice za otkucavanje na aparatu, pri dolasku i odlasku. Cvijovićeva ambicija težila je da od škole napravi “regionalni centar“, ne samo za školovanje kadra iz svih zemalja regiona, nego i izdavanje licenci već zaposlenom aerodromskom osoblju, bez koje se po novim evropskim standardima nije mogao produžiti rad na aerodromima.
U tu svrhu su kasnije organizovani kursevi, gde su grupama od po dvadeset-trideset zaposlenih predavanja držali profesori stručnih vazduhoplovnih predmeta. I kolega iz kafane je bio uključen u te “projekte“.
– Zašto bi se vlasnik fabrike cigala toliko angažovao oko jedne srednje škole – upitao sam ga jedanput. – Zar samo zbog plate školskog direktora? – Kakva plata, to je za njega sića koju zabada među s.se svojim kur.ama. – odmahnuo je. – Svaki kurs što održimo donosi mu između petnaest i dvadeset hiljada eura, koje uplaćuju aerodromi za svoje radnike. Naša škola jedina na Balkanu ima odobrenje od Evrope za izdavanje licenci, pa dok se izređaju svi zaposleni sa svih aerodroma u regionu, možeš da zamisliš koliko će mu to doneti. Osim toga, po novim evropskim propisima licence će morati da se obnavljaju svakih godinu dana.
Ne treba zanemariti ni kirije za školski kafić i fudbalski teren. Priča se da će se sve srednje škole jedanput privatizovati, pa ako “Drapšin“ ode na tender, nije teško zamisliti ko će postati njegov vlasnik. Čovek širi posao i verovatno nije sam u toj priči, gura ga neka ekipa koja takođe ima interes. – Svi ti prihodi nisu njegovi – rekoh – nego školski, dakle naši zajednički. – Je li se na nastavničkim većima ikada podneo izveštaj o njima? Jesi li ikada dobio dinar preko plate na konto tih prihoda?
Nastaviće se…
Očekujemo od nadležnih organa da, u okviru velike akcije borbe protiv korupcije, provere i naše navode o zloupotrebama bivšeg direktora Vazduhoplovne agencije Gorana Cvijovića, njegove „partnerke“ Sonje Božić i svih drugih odgovornih lica:
Nezvanično: Tri krivične prijave protiv Cvijovića poziv državnim organima u Vazduhoplovnu akademiju
Poziv državnim organima i novi dokazi: Hoće li Cvijović biti uhapšen?
Hapšenje u najavi: Cvijovićeva afera „Cessna“ ništa u poređenju sa zakupom Seneke!













